Dnevnik emotivne lude

Mislis da je bilo zabavno?? Ili je mozda bilo jadno?? Potez ocajnice koja se vraski bori da se ne utopi. Da li ce igranje s osjecajima nekog klinca vratiti onoga kojeg toliko zelis? Da li se jutros osjecas bolje i zadovoljnije?? Da si makar nesto osjetila...makar trunkicu bilo cega osim gadjenja na samu sebe.

I smijat ces se veceras sa svojim prijateljima pricajuci im kako mu je srce lupalo dok te ljubio, kako se zaljubio, kako je zelio vezu s tobom. Upisat ces ga u generaciju '87 i prepricavati kao vic, a dole negdje u najtamnijem kutu srca znat ces da bi dushu prodala vragu da samo jos jednom osjetis ono sto je on sinoc osjetio.

Uzivaj u svom porazu, jer vjeruj srce, to je daleko od pobjede.

Subota uvece. Polumrak sobe. Jadranka Stojnic naizmjenicno pjeva "Sto te nema" i "Sve smo mogli mi". Investicije I otvorene na krevetu. Mozak radi 300.001 km/s. Srce...ne cuje se, kao da ga nema.

Nemam ga kada ni odbolovati. Ili bolje receno, ne zelim ga odbolovati jer se i dalje nadam da ce se vratiti i reci kako je pogrijesio i kako sam ja njegova "srodna dusa". Tri dana...ignorise me, izbjegava, ne javlja se...Tri dana kao tri godine... I znam gdje je i da je sretan. Znam da nece pomisliti na mene veceras i da ce sve nase  uspomene uskoro zamjeniti njihovim.

A onda se sjetim da sam ga sama pustila. Sjetim se obecanja  da cu uvijek biti tu za njega i njegovog obecanja kako nece dozvoliti da izgubimo jedno drugo, da izgubimo sve sto smo uspjeli izgraditi u ovih 7 mjeseci.

I pozelim srce iscupati iz grudi...nemati ga, jer ne znam mogu li jos jednom...

.. Idi lepi moj...a ja cu i dalje sanjati nasu kafanicu i kucicu na moru i nadati se da ces se vratiti bas kao i svaki put do sada...

Ok, poznato je da nedjelja i nije bas neki dan...Obicno vuce neki tezak subotnji mahmurluk, nedostatak sna i slab TV program i onda covjeku ne preostaje nista drugo nego razmisljati... Eh kada bi se mozak mogao nedjeljom staviti na stand by...

Pokusavam otipkati par redova a da ne zvuci pateticno. Slabo ide jer ovaj PMS tjera patetiku na povrsinu koliko god se ja trudila protiv nje...

Vidim stoje dva neobjavljena posta. Ne sjecam se o cemu su i radoznalo zavirujem. Bio je to jedan od onih trenutaka kada vam se ucini da se inspiracija pojavila...dobro krenete...imate 5-6 recenica a onda blokada.

U prvom sam govorila o nekim emocijama koje su polako umirale i koje su do danasnjeg dana potpuno nestale...Ostalo je samo nekoliko fotografija, par uspomena i truncica cisto fizicke privlacnosti kada se sretnemo... Ali posluzio je svrsi...bio je svijetla tacka, moj zabavljac, idealna zamjena i lijek za slomljeno srce... Odvratno zvuci, znam, ali samo pokusavam biti iskrena.

U drugom sam govorila o jednom u nizu mahmurnih jutara u ovom ludom gradu...o polupraznoj boci gina, tek otvorenoj kutiji cigara, ranoj jutarnjoj kafi... I opet su se vjesto provukli neki zabavljaci, neki igraci koji su dosli i prosli...znacili malo ili nimalo...bili tu samo povremeno... I zapitam se "Kako znate da je to ljubav??"

I evo me u sadasnjosti. Hladim sobu na 16C ali ne mogu krv da ohladim. Uznemirena zbog emocija koje ni sama ne razumijem, posmatram kako mi se srce i mozak svadjaju, kako se bore...Ali cudan je to osjecaj, pustam ih kao da ni jedno ni drugo nisu ustvari ja sama, kao da ce bez mog uplitanja pobjediti jedno od njih dvoje... kao nijemi posmatrac koji posmatra borbu u ringu i ni sam ne zna ko mu je favorit.
Nedostaje mi moja sigurna luka, moj idealno losi muskarac iako znam da ce carolija nestati onog dana kada se vrati i kada opet svako pocne zivjeti svoj zivot...

I rece mi jednom neko od njih  "Ja sam igrac, ali ti si veci igrac od mene!"... Izgleda da sam i ja nasla veceg igraca od sebe...

Najtuznije djecije oci... Bogatsvo bih dala da vidim kako se smije...
 
Jos jedan u nizu albuma s ljetovanja koje sam pregledala, zaleci sto ove godine nisam uspjela naci makar vikend i otpuovati...Zelja me vuce na jug pa cak ni dvoje nove cipele nisu bile dovoljne da smire ovog vrag koji se probudio. Ali da se vratimo tom albumu...da se vratim svim albumima... ni jedne zajednicke fotografije..hah...sta covjek da pomisli... ni jeden na kojoj je samo jedno od njih... Mislim da i sami primjetite malo zenske pakosti u ovim recenicama ali valjda je to normalno :) Smijem se, prvo toj smijesnoj situaciji koja izmedju redova toliko toga govori, a onda samoj sebi jer me tako nesto zabavlja :D

Eh, budalice, izgleda ti je ljubav mozak popila... Hahahahaha... Srce ce ti stati ako nastavis na ovaj nacin... Ohladi glavu, saberi se, pusti te ludosti da nestanu... Iscekivanje je lose i za zivce i za srce... Hahahahhahaha...kako si to sebi mogla dozvoliti?? Mislila sam da si za ovih 26 godina naucila nesto :)))) 
I prestani da se izmotavas s tom ljubomorom...Jesi i nasla na koga ces biti ljubomorna hhahahaha... umrla bi sebi od smijeha da se vidis kada promjenis boju od huje :)) Ajde makar ljude zabavljas tim svojim ispadima  :P

Ehhh...cipeleeee... :)) Mijenjam dvoje nove cipele za 3 dana na moru ( taman toliko i vrijede) ... tri sata voznje trajektom iz Drvenika... ako se uopste ukrcam na trajekt :))

I tako...jos jedna konfuzija...jos jedan mali nervni slom :)))) Simptican osjecaj :))

Kazaljka na satu otkucava ponoc...26... Haris pjeva jedinu koja budi zelju da izvadim ovo malo cudo iz grudnog kosa i bacim ga na kraj svijeta...Tako nedostaje veceras da nekom neslanom salom ubije tezinu ove noci, da slatkorjecivoscu izmami iskren osmjeh...da, da samo bude tu...

I cekat cu te...jos sat...mozda i dva...mozda i do samog svitanja...

‎...I kad se jednom u
dubokoj starosti sretnemo u nekom domu penzionera, pa pred Novu
godinu ili neki drugi praznik odigramo zajedno jedan valcer ili
tango i zaljubimo se jedno u drugo 3681. put, neka i to bude samo
prva ljubav i nijedna više... ♥

Skeniranje dvadesetak giga ne ostavlja čovjeku mnogo mogućnosti, barem ne na ovoj kanti koju koristim u uredu. Dobra strana (ili losa – diskutabilno je) je sto odjednom imate vremena da se pozabavite sobom i sopstvenim mislima....

Ona se bojala mraka,
i ne toliko mraka,
koliko sebe, sa drugima u mraku....
Ona se bojala dodira,
i ne toliko dodira,
koliko onih dodira koji ne dodiruju nju u mraku...
Ona se bojala poljubaca,
i ne toliko poljubaca,
koliko usana koje bi pozeljela da ljubi...
Ona se bojala sebe,
i ne toliko sebe,
koliko pomisli da bi mogla biti pozeljna...
koliko pomisli da bi mogla biti voljena...
koliko pomisli da bi to moglo biti iskreno...

                                                           Mario Vranjes

Citam je ponovo....i ponovo...

I ono vjecno pitanje, da li je bolje kajati se sto si nesto uradio ili sto nisi... Puno misli... puno pitanja... spoznaja...

Zapitam se sta je sa ovom mojom ludom glavom...sa ovo srca sto je ostalo. Zasto od onih dobrih bjezim, zasto se „bojim pomisli da bi moglo biti iskreno“... Zasto losim trcim u zagrljaj?? Mozda zato sto znam da s njima nije ozbiljno... Konfuzija...

Lagano se vrti Crvena jabuka - Sanjam te kako mi mases bijelom maramicom... Blagi smjesak se pojavljuje na rubovima usana, pomalo vragolast, nestasan ali i sjetan...samo meni jasan.
Noc se vec spustila i osjeti se neko olaksanje u zraku, kao da se grad polako budi iz danasnjeg mrtvila i tuge. Teska tisina, zrak ispunjen mirisom gerbera i ljiljana, upekli granit...

Ne zelim o danasnjem tuznom danu ...Pusticu da o tome govore oni stariji jer oni imaju stvarna sjecanja, stvarne izgubljene prijatelje, poneki geler ili nocnu moru...Ja sa svojih tadasnjih 10 mogu samo zamisliti...

Ponovno radim refresh na facebooku - tom zaraznom gutacu vremena koji od nas pravi male mahaluse, tracare...voajere. Radoznalo guram nos da vidim sta se desava kod dragih ljudi. Sta su danas radili? Gdje i s kim su bili? Sta misle? ... Uvijek ima jedan na kojem se ismijem...jedan koji budi sjecanja...i jedan na kojem me hvata napad ljubomore  A onda stari detektiv pocinje da istrazuje ko je, sta je, odakle je i zasto je tu? Nasmijem se kada skontam koja sam budala i vracam se na pocetnu.

I zapara mi oci neki idiotski naziv, neke jos idiotskije grupe s najidiotskijim ljudima...U hrpi Dizdarovih citata pojavljuje se nesto u fazonu: "Saznaj ko ti gleda profil - 100% radi", "Svi koji se zovu na ŠLJ ili vole nekoga ko se zove na ŠLJ"... te niz nacionalno, rasno, etnicko, vjerski, politicki osvjestenih (iznenadno prosvjetljenih) (ne vrijedjam nikoga ali mi neki nekada nisu jasni) koji idu po svoje misljenje "Velikom bratu" pa nam prosipaju pamet...pokusavaju nas uvjeriti da idemo pogresnim putem jer ne idemo njihovim... (ma skontacete vi sta je pisac mislio, pametni ste vi:) )

22:14. - A zasto se nerviram zbog gluposti kad imam Toy Story??