Dnevnik emotivne lude

Evo mene opet. Ne pitajte sta radim u subotu uvece kod kuce :-) Iskreno,nesto mi se nije dalo izlazit, a sinoc je bilo tako dobro da ce mi biti za citavu sedmicu :-)Zato sad vrijeme malo ubijam na bloggeru...Citala sam Predsjednikov blog :-)) Konacno imamo pravog predsjednika :-)) Al, ne zelim o politici i politicarima, pa makar oni bili i dobri - vise volim lakse teme :-)

Smijala sam se maloprije. Gledam onu emisiju na Pinku Savrsen par :-) I skontam da smo sve mi cure iste...Izabra cura onog frajera sto voli da hoda, izlazi s curama, voli kad cura ima dobru guzu...ma pravi onaj tip frajera kojeg ne mozes uhvatit ni za glavu ni za rep :-)A ovamo ova dvojica pricaju o iskrenosti, zeli da imaju porodicu...karijeru......Heh, sto je najgore i ja bi izabrala istog kojeg je i ona hehe i sigurno bi jos 70% cura isto biralo :-)

Ma nama nikad ugodit. Kad je fin - "Dosadan" kad nije fin - "nevalja"...blahh. Tako sam ja nekad skorrroooo (heh prije skoro godinu dana) trebala da biram izmedju finog, normalnog, solidnog studenta 4.godine medicine (imao je jos nekih bitnih prednosti) i jednog blesavog, neozbiljnog, neodgovornog...i jos stosta. Ha ha ha i sta mislite koga sam birala ;-)

A da sam bila pametna, mogla sam imati besplatne plasticne operacije citav zivot :-P

Zakljucak je da mi cure nismo normalne al nema veze...bitno da nam je lijepo :-)

Usne jedino zato postoje da s nekim podelis nesto svoje.

To su latice najmekseg cveta. Grumencic saca prepun meda sa zlatnim ukusom kasnog leta i blagim disanjem drvoreda.

One su sum kise sto rominja po celu noc niz trotoare. I prvi plamicak koji zatinja kad vatre pocnu da se zare.

Usne su da se nesto sapne u jedno ustreptalo vece. Usne su da zvezda na njih kapne i da te prvi poljubac posle celog zivota pomalo pece.

Usne jedino zato postoje da s nekim podelis nesto svoje.

Sunce, hvala ti sto si izaslo za mene...sunce, obecajem, misli su mi pozitivne...

Ma imal sta ljepse nego kad se ujutro probudite i prvo sto vidite je sunce :-) Tad cak ni ona glavobolja od naporne noci ne izgleda tako strasno :-) Pustim laganu muziku (rock 80-tih), nabacim osmijeh i jos u pidzami pocnem se glupirati po sobi :-)

A onda ulazi mama...sva zacudjena gleda...nije joj jasno zasto plesem po sobi :-)) Pa kako zasto??? Pa vidi sunca napolju!!! Dan mora biti dobar...samo ga treba uciniti dobrim :-)

Gledam vani...sunceve zrake se igraju na prozorima obliznjih zgrada...imam osjecaj kao da i one plesu sa mnom...kao da se smiju :-))

Eto samo sam zeljela ovo da podijelim s vama i da vam barem na trenutak donesem osmijeh na lice :-)

Edina