Dnevnik emotivne lude

Da ne poludim, da ne mislim, Da ne cujem i ne vidim, Da ne izgorim u sjaju tom, Idem tamo gdje je sve po mom!

Heh, evo extra sam raspolozena...kisem, kasljem, smrcem, imam temperaturu, ispit mi je sutra u 8 ujutro...ali i dalje se samo smijem :-)

A pocela sam i nekakve planove praviti hehe mada vise je to neka moja zezancija nego nesto ozbiljno :-)

Mada...zvuci zanimljivo izaci s momkom mladjim dvije godine :-))) Heeh nikad se ne zna :-)

Ma pustite mene, uhvatila me emocionalna kriza :-) Odo ja spavat, posto ujutro ustajem u 5 da bi ucila :-) a vama zelim laku noc i lijepe snove :-)

Edina

Nocas sam sanjala Ivana...svog starog druga iz djetinjstva..."svog brata". Bilo je tako stvarno, toliko mi je znacilo da ga vidim, pa makar samo u snu.

Sjecam se gomile nekih stvari koje smo zajedno radili :-) Od sjedenja ispred zgrade dok smo jos bili klinci...izlazaka po diskotekama...igranja bilijara :-)

Sjecam se jednom...bivsi me momak toliko povrijedio...rekao mi nesto sto nikad niko ni prije ni poslije nije ni pomislio a kamoli na glas rekao..."Moj brat" se nasao tu za mene :-) Odveo me u teretanu i drzao mi vrecu dok sam ja plakala i udarala je iz sve snage.

Nisam ga ni cula ni vidjela vec vise od dvije godine. Povremeno cujem ponesto o njemu. Znam da je dobro, da zivi sam, da je jos uvijek isti onaj kojeg sam upoznala prije nekih 10 godina.

Ali ko zna...mozda ga sretnem vec sutra...prekosutra...pa ga budem mogla zagrliti onako od srca bas kao i nocas u mom snu.