Dnevnik emotivne lude

Napolju je snijeg pravo lijepo napadao po zelenim povrsinama. Zao mi je onih ljubicica i jagorcevina sto su procvjetale preko puta katolicke crkve...smrznuce se i uvenuti prije vremena. A tako sam se neki dan slatko nasmijala kada sam vidjela da je citava livada zuta od cvijeca. Taksista me cudno pogledao ne kontajuci zasto se smijem. Ali kako odraslom covjeku objasniti da jedan mali zuti cvjetic moze izmamiti osmijeh na lice djeteta  (Ajd ovo "djeteta" je relativna stvar  .)

Inace, ovaj snijeg je sve iznenadio. Veliki zuti macor se sakrio ispod krova tetkove kuce...mokar, promrzao, vrebajuci nekakvu pticicu koja ce mu postati dorucak. Da moze, vjerovarno bi se pitao sta su ovi ludi ljudi uradili s planete kad snijeg pada u martu a da je samo dva dana prije temperatura bila +20. Na svu srecu ne moze...ni on, ni konin cuko koji dva dana iz kuce ne izlazi, ni golubovi na susjednom krovu kojima ovaj snijeg otezava potragu za hranom...ni one jagorcevine...A oni koji mogu...nije ih briga jer oni vec odavno ne vide car u  lijenom macoru, letu golubova i zutim cvjeticima. Jedino sto vide su vrijednost nafte, vrijednost dolara, cijene nekretnina...A sta ih briga za planetu?? Oni ce i onako jos kratko hodati njom, ali sva ta njihova nafta, dolari, naoruzanje...nece biti dovoljni njihovoj djeci da spasu ovu nam jedinu Zemlju koju imamo...da spasu goluba...jagorcevinu...