***

Ebem mu pop-up…obrisa mi se cijeli post a bas me krenula inspiracija…

Pisala sam o tome kako me hvata trema pred diplomski i kako sve one silne rijeci pudrske i ohrabrenja ne pomazu. Ali i ja sam pricala ljudima oko sebe "da je to cista formalnost", "da nemaju razloga za zabrinutost"…isl. Sad vidim da nista ne moze otjerati tu tremu. A najnoviji potencijalni problem mi je da bi mi se drugarica mogla poroditi na diplomskom. Termin joj je 10.7. ali od ovakvih vrucina uopste ne bi bilo cudno da se porodi par dana prije… Heh, valjda nece

Ajde makar sam vecinu stvari zavrsila. Sva je prica stala u nekih 12 minuta, prezentacija je gotova, projektor i laptop savrseno funkcionisu (naravno, zahvaljujuci Rusku koji mi je preko telefona objasnio kako sve da napravim). Tnx for help  Sutra jos ostane frizer, papir za umotavanje poklona, generalna proba odjece, jos koji put procitati rad…gledati finale Eura i navijati za Spaniju

Mmmmm…a onda u Bugojno…dvodnevni odmor 240 km od kuce, s ljudima koje puno volim i s kojima se uvijek dobro provedem…Iskreno, to Bugojno mi je jedina slamka za koju se uhvatim kad me pocne loviti panika zbog ponedjeljka. Onda pocnem razmisljati o tome sta cu ponijeti, sta cu obuci u putu, kakve cu muzike nabaciti na mp3 da mogu slusati 7 sati u busu…  Inace, juli ce biti dobar mjesec…merin rodjendan, bugojno, konjuh, alan dolazi, njegov rodjendan, moj rodjendan, askov rodjendan…ljetovanje….

A slusam maloprije jednu pjesmicu…ne znam ko je pjeva ali sam uspjela naci text na blogu jednog cike koji ima dobar ukus za muziku. Blog mu je prepun textova pjesama koje jako volim. A pjesma me pravo pogodila…ne znam zasto…mozda zato sto se nadjem u pokojem stihu.

Ajde da ne duzim vise da mi se opet post nebi obrisao…volim vas sve puno pa cu vam pisati kad sve ovo prodje.

Uspomene

Otkad više nema te
Za mene život stao je
I kako vrijeme da vratim
Kako sad da zaboravim sve
Otkad više nema te
Odjednom je propalo sve
Bolje da ne vidiš što od mene
Ostalo je

Uspomene krenu pa stanu
Jos osijećam te noću i danju
I ne znam više za sebe
Kako da živim bez tebe
A trebalo je tu malo sreće
Da uspijemo mi al’ nas neće
Da ljubav nas zauvijek spaja
Da nema početka ni kraja

O da sve bih dao ja
Da bude kao nekada
I da me voliš k'o prije
Da kao jedno smo sad ti i ja
O da sve bih dao ja
Sad kad je sve gotovo
Jer ti si stvorena baš za mene
Zar ne vidiš to

tanyica

2 komentara

Komentariši