Ovo moje pisanje postaje opsesija…jos malo kao i bojenje kose… ali barem veceras imam razlog. Na prelazu ove dvije noci…ova dva datuma…
Koliko je proslo…6-7 godina…vise ni sama ne znam jer svaka je toliko slicna onoj prethodnoj. I cesto mi dodje u misli…cesto gleda sa one fotografije…cesto mi izmami osmijeh… Voljela bih otici gore, ali strah me je da se ne sjecam gdje… I opet se smijem…
A tebi sretan rodjendan… Tvoj 34…Tvojih 10 vise. Hah, sada je meni koliko je tebi onda bilo…I nisam vise klinka, ali ti si to vec skontao 🙂 Ali pusti sve to…ti dobro znas sta je sada najvaznije. A mozda nekada, negdje, ti i ja budemo ponovo mogli gledati jedno u drugo…
A vama zelim laku noc i lijepe snove…I molim vas da mi oprostite zbog ovog posta…savladale su me neke emocije…one februarske…ali nestace one zajedno sa ovim mjesecom… 🙂
