FEDRA i mi
Ponovo u svom voljenom gradu, ali po prvi put se nisam radovala onim sivim divovima koji su mi uvijek ispunjavali srce radoscu. Ovaj put, tih pet sivih gromada znacili su za mene povratak u stvarnost, bolnu, tesku...
A tamo, kao da to nisam bila ja...kao da zivim neki drugi zivot. Ti ljudi me cine tako opustenom i sretnom...znaju me nasmijati, oraspoloziti...pokazuju ljubav jedni prema drugima na svakom koraku. I dok sam u putu tamo sjedila sa naocalama na ocima, gledala u daljinu i plakala, mogla sam osjetiti da ljudi oko mene ne zele da budem nesretna. Hvala vam za ova prelijepa dva dana. Heh, naravno da vam detalje necu pricati... :D ma mozetel' zamisliti autobus pun glumaca u svakom smislu te rijeci :D A zamislite tek da se udate za profesionalnog glumca :D Mislim da se nikada u zivotu nisam toliko smijala ...
A sutra je novi dan pa cemo vidjeti sta ce donijeti...
