Dnevnik emotivne lude

Jah...kako divno jutro...

Ali daj...pa ne mogu stalno biti ironicna, sarkasticna i ko zna vec sta... Fakat sam se promijenila u ova dva mjeseca.  Nekad se zapitam u sta se to pretvaram.

Ali daj da probamo napisati neku pozitivu  Sinoc me je Igor natjerao da se smijem od srca. Pa ebiga, ko se njemu ne bi smijao?? Zakljucak je da uvijek treba imati negdje nekog glumca koji ce ti natjerati suze na oci...ali od smijeha   A i momci su sinoc bili za svaku pohvalu...odose u ribolov sutra ujutro  Nije bitno s kim idu...ebiga... ali znajuci njihove ribarske sposobnosti, poslacu im kakvog soma iz ribarnice fedexom da ne ostanu gladni

A jutros sam konacno pukla...pocela galamiti s prozora na moje najdraze susjede zbog kojih ne mogu ko covjek otvoriti prozore. Napravio se frajer faca i u 7:15 odvrnuo "muziku"  (citaj:Kalesijske zvuke) i otvorio vrata od kombija  Pa ebem mu mater ajd sto pocinju raditi u 7...to nekako razumijem ali "muzika" u to doba... Pogledao me s cudjenjem ali je kroz koji minut muzika prestala. Naravno, sljedeci put ne razgovaram s njima nego direktno zovem sjediste firme ciji su zaposlenici  

Veceras je utakmica...Rusko pusta muziku... Bilo bi mu bolje da muzika valja da ga ne bi gadjale s tribina upaljacima hahahahah  A ocekujemo veliki broj specijalaca  I ocekujemo dushu moju najdrazu da se konacno vrati iz Dalmacije  I gomilu zgodnih kosarkasa, trenera, selektora, navijaca, ... hmmm raj za zenske oci  Samo moram sebi naci kakav dvogled jer ne vidim vam ja dobro na daljinu

Eto ispade nesto na kraju od ovog blogica...a i kafu sam popila.

Ljubim vas sve