Ljubav ili srcani udar :)
Gledam sinoc Amara...srce mu lupa, samo sto nije iskocilo 
Otkad nisam imala taj osjecaj...da mi srce brze zaigra zbog muskarca... Stoljeca su prosla. Onda se zapitam u cemu je problem...Da li sam postala toliko neosjetljiva na neke emocije, ili sam mozda toliko osjetljiva da se bojim dozvoliti tim emocijama da se uopste dese. Dvije krajnosti...ali ko ce znati.
I pita me sinoc Mire za S...a ja mu pokusavam objaniti da to nema veze s ljubavlju. Stvar je u tome sto njega znam i znam sta mogu ocekivati od njega. Ne moze me iznenaditi svojim ponasanjem, ne moze me povrijediti jer tacno znam kakav je igrac. I mogu biti s njim ono sto jesam...mogu ga zagrliti i reci mu da sam ga pozelila a da ni jednog momenta ne pomislim da ce mu to biti smjesno. Mogu izaci nenasminkana, u patikicama i biti i ljuta i nervozna ali i totalno opustena i mazna... A onda se zapitam...pa mozda to i jeste ljubav. Ali to ne bi valjalo jer to bi bio pravi mali pakao za oboje, a posebno za mene... Ali nebitno, sustina je da sam pozelila osjetiti ljubav u pravom smislu.
A salijecu me neki punooo mladji. Drugovi me zezaju za '92+ Smijesno je i pomisliti takve stvari... A govori mi sinoc neki klinac : "Edina, tebi treba pravi muskarac." Hahaha, sve bi bilo ok da on pod tim "pravi muskarac" nije mislio na sebe. "Da dusho, meni treba PRAVI MUSKARAC" ... a ne neki klinac mladji par godina koji misli da je biti pravi muskarac jednako mijenjanju cura ko carapa. Blah...davno sam ja prerasla tu fazu furanja, provoda za jednu noc i slicnih gluposti... A i ako se ponovo dese, bice sa pravim ljudima a ne nekim klincima. Ma hjde...godine su pred njim da nauci neke stvari o zenama...
A sutra je Njemu rodjendan i to je sve sto cu vam reci o njemu.
