Dnevnik emotivne lude

...o svemu po nesto...

29.11.2008.

Blah...gomila naklapanja ni o cemu

Pocela sam pisati post i onda shvatila da nemam o cemu pisati... Nesto se cudno desava sa mnom...Mislim da mi treba lijecenje... I po prvi put u zivotu se ne radujem sutrasnjem boravku na sceni a znajuci mene to je znak za uzbunu   A danas me Malik uspio nasmijati...raznijeziti... Bio je najbolje sto mi se desilo danas.

A ona dodjela diploma...bezveze...Nema tu nikakvih osjecaja, nema bliskosti...nema nista... Isto tako su mi je mogli poslati postom...mozda bih se vise obradovala. I jos dosadni, suhoparni, sablonski, 15-minutni rektorov govor...hahahahahha Boze sacuvaj! U svih tih 15 minuta njegovog razglabanja o kojekakvim glupostima koje nemaju nigdje veze sa stvarnoscu jedino sto sam cula je bilo da "Profesorova obaveza prema studentu ne prestaje onog momenta kada on zavrsi fakultet nego kada mu profesor nadje posao!" Alooo ba frajeru!!! Jesil ti svjestan sta izvaljujes?? I ono o medjunarodnoj razmjeni profesora hahaha. Sto bi moj kolega rekao :"Skolujem se devet godina a ni jednog stranog profesora nisam vidio!"... Ili mozda pod pojmom "strani" profesori, misli na profesora Vidakovica koji je dolazio iz Brckog da nam predaje racunovodstvo... Hmmm...mislim da bi rektor sljedece godine morao naci malo pametniju osobu da mu pise govore!
Ali hajde..zavrsio se i taj dogadjaj koji je imao gomileeeeeee organizacijskih propusta. Kao da ga je organizovao neko za 4 razreda osnovne skole a ne Univerzitet. Ali vrhunac je bio neki frajer koji je svo vrijeme molio ljude da "izidju iz dvorane i da idu na tribine". Alo ba...prvo nauci da pricas i nauci da formiras smislene recenice pa se onda bavi drzanjem "javnih govora".  Opsta ocjena dogadjaja je 0 od 1000

Ali imao je dan i svojih lijepih strana...Npr. rucak s mamom, bratom i merimom, kafica u prepunom Oskaru gdje smo bile dvije od tri cure a  oko nas sve likovi...kao u haremu  I na kraju Malik s onim svojim biserima i izljevima emocija...Srecica moja, ucinio je moj dan ljepsim

15.11.2008.

Stizu me sjecanja na sva davna proljeca...

Gledam one nase sinocnje slike...Fakat opustena atmosfera...Dobri stari Oskar! Nema mjesta na svijetu gdje se ugodnije osjecam, gdje me doslovno nije briga sta ce ko reci...gdje cu se napiti ko stoka ako mi se pije, gdje cu pjevati i plesati i ako svi sjede i sute... Ali nije Oskar jutrosnja tema...
Bitne su te slike 

Mrzim ovu svoju emotivnost, to sto se vezem toliko za ljude i stvari, to sto dozvoljavam da emocije upravljaju mojim zivotom...Covjek postane tako ranjiv. Citam maloprije neki komentar na jedan post koji sam negdje napisala...Znam ja da onog vremena vise nema, znam da ga nikada vise nece biti...Ali ono sinoc je toliko licilo na te noci...a one mi toliko nedostaju.

I onda me je strah da bi i ove noci mogle nestati bez traga, bas kao sto su nestale i one prije...Strah me je da se sve moze  promjeniti...da sve moze otici u vraga, a ne znam kako bih to pregurala. Jer toliko mi znace ovi ljudi. Cine da zaboravim, cine da se smijem...ispunjavaju svaki djelic mene nekom pozitivom...uce me da budem ponovo ona stara ja kakva sam bila prije nekih pola godine... 

Ne...nisam tuzna, neraspolozena, sjetna...nisu mi oci pune suza, nije mi na licu onaj ukoceni osmjeh...Mozda se samo malo bude sjecanja na neke stare price, na neke stare sretne trenutke...

Ali ne brinite za mene...nokti su mi ponovo nalakirani crvenom bojom

04.11.2008.

***

Hmmm...da napravimo kratak presjek zadnjih par dana...

Ono dvoje sto su sletili s motora s petka na subotu su u komi ali zivi u UKCTuzla. Sta iritira u ovoj prici su tuzlanski novinari...mada ako cemo realno...novinari ko novinari. Naime, prica o stravicnoj saobracajnoj nesreci koja se desila u petak uvece, pojavila se tek u nedjelju u tuzlanskim medijima (i to onim elektronskim)...i to preuzeta iz Dnevnog avaza. Pa zar o desavanju u Tuzli prije treba da objave sarajevske dnevne novine nego novinari radio, tv i internet stranica cije je sjediste po svega par kilometara od mjesta dogadjaja. Ali novinarska posla...

U SAD su jutros poceli predsjednicki izbori pa i Leila i ja s nestrpljenjem ocekujemo bilo kakve rezultate...A do zatvaranja prvih biralista ima jos nesto manje od pet sati....Bice ovo duga noc ali se nadam da ce se vec sutra Americka istorija poceti mijenjati i da ce se stanje u svijetu poboljsati. Jer ovo sad lici na jedan veliki cirkus u kojem se vise ne zna ko koga  *ebe. Ajd...valjda USA ujutro dobije i prvog predsjednika afro-americkog porijekla. Al da se manimo mi politike...

Ova ljubav moja je vec skoro sat vremena online i jos mi se nije javio. Fakat me za*ebaje u zadnje vrijeme...puno vise nego sto bi trebao. A onda mi se javi i pocne se prenemagati :"Sreco ja sam tebe pozelio", "Ljubaviiii sto te nema?", "Ti mene ne volis." "Ti mene nisi pozelila!"...Grrrr...a ja pobudalim od huje jer se sjetim kako me izradio za izlazak neko vece...I jos mi sutradan kuka kako je mahmuran jer se tu vece negdje zapio

A drustvo...nesto se rasipa...ili se mozda ja udaljavam od njih...Ne svojom voljom nego zato sto mi se zivot poceo svoditi na kancelariju i kucu...I normalno onda da ispadam iz fazona, a sama pomisao na to da zbog neke sitne love gubim jedino vrijedno sto imam poslije svoje porodice baca me u nekakav bad mood. I onda sam neraspolozena...i razmisljam o davanju otkaza...a onda se skontam i shvatim da bi to bilo toliko nezrelo i da ne mogu cijeli zivot bjezati od odgovornosti...A onda opet vidim sunce napolju pa mi kroz glavu prodje hiljadu boljih nacina da utrosim dan...a onda skontam da sam pocela zivjeti po principu "samo da dan prodje" a svakim danom koji tek tako prodje, sve manje je dana ispred mene i sve vise onih uzalud potrosenih...
I onda se covjek zapita u cemu je fazon?? Gdje je svrha svega toga??

01.11.2008.

Los dan

Ne znam sta se desava...osjecam se jako lose. Mislim da se cijeli dan smijem na silu. A ne izlazi mi iz glave slika polumrtve plavuse koja lezi na ulici...i ono drugo tijelo ispod automobila...slupan motor, dijelovi po cijeloj raskrsnici...Izgledala je kao gumena lutka koju je neko bacio...tako nestvarno, bezivotno... Kazu da nisu mrtvi, ali mi je tesko povjerovati da je u njoj bila i trunkica zivota u onom momentu. Mozda me i ne bi pogodilo toliko da samo par minuta prije toga nisu projurili pored nas i da nisam pomislila o tome kako vozi tako brzo, bez kacige...

Ne znam stvarno...jos nekih stvari se nakupilo koje su jace od mene...koje mi skidaju osmjeh sa lica. Najradije bi lezala u krevetu i citala nesto, bez zelje da sa bilo kim razgovaram. Hah, ali duznost zove...jer subota je uvece i svi ocekuju onaj dobro poznati osmijeh...i moram se smijati da me ne bi previse ispitivali, posto ne garantujem da bi imala snage bilo sta objasnjavati.

Odo se spremati...vrijeme je...samo se nadam da ce noc brzo proci...

A zapao mi maloprije za oko jedan citat iz Malog princa :

Voici mon secret. Il est très simple: on ne voit bien qu'avec le cœur. L'essentiel est invisible pour les yeux.

ili

"Here is my secret. It is very simple: It is only with heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye!" 


Sad ce poceti vijesti...

Dnevnik emotivne lude
<< 11/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30
Njeni strahovi
Pred PMS
Kao onda...
Sve je samo igra
Inspiracija ili ludilo
Sretan ti 35.
Naposletku
Poslije svih godina
Bježi od mene
Da smo se ranije sreli
Uzalud vam sjećanja
Molim te
***
Smijehom strah pokrijem
Emotivna luda
Don't ask
Zgodan, sarmantan...
Balkane moj
***
Ne volem Februar
Ko kaze da...
Love is in the air
Sta se desava-GAZA
Sretna vam Nova
No sikiriki
Malo zezanja
Horoskop
2008 ukratko...
Letim
Gomila naklapanja...
Stizu me sjecanja na...
***
Los dan
Citaj izmedju redova!
Ljubav ili srcani udar??
Trebalo bi...
Konacno petak!
Najkrace sto je moguce!
E moj Antonio!
Prvi dan!
Laku noc!
Cuvaj se mangupa
Jako pozitivan post!
Padat ce kisa...
Slike
Roman
Sretan rodjendan
Samo da mahnem
Ljubomorna
Pozdrav iz Tuzle
Pakujem se
Miss you
Nista posebno
Nemam komentara
Ljubav na Hvaru
Zivot je more
Frizider
Svasta a nista
Sretna sam
Boli i previse
18.7.2008
Boli
Bugojno
Have A Nice Day
Danas sam bolje
To vise nisam ja
Fedra
Neka prestane
Boli i dalje
Boli
Nemojte nista pitati
Diplomirala!
Uspomene
Vrucine su pocele
***
Dabogda...
My dream is to fly
Medu moj i seceru
Hmmm...
Lopovski pogled
Sanjati
Perverzija
Heh
Slike
volim vas
Od mene
Blahh...
Nasa slika
Slatkis moj
Romeo and Juliet
Nisam ljubomorna
Box i Coca-Cola
Radovi na putu
Samo za moju dushu
O kosarci, frajerima, ljubavi...
Malo novosti iz Tuzle
Zaboravila sam vam reci da...
Leptiri su iz stomaka nestali
Zelim vam lud odmor
Ona zeli dodirnuti oblake
Najkrace o petku
I'm back
Danas se osjecam sjajno
Za dobro jutro
Samo da vas pozdravim
Daj obuci levisice
Evo svanulo je
***
Bas kao i obicno
Smijem se
3 sata i 53 minute
Zasto ne mogu spavati
I jos nesto
Samo za vas
Volim
Samo vi pisite
Hvala vam
Bjezi mala prije...
***
19 dana 11 sati..
Stigla sam kuci
Mali zuti cvijetak
Love calculator
29 dana...
Svanulo je
Ne idem
Ekskluzivno za Blogger
In memoriam
Kako je dobro
Bitanga i princeza
Sunce moje
Konacno
Evo mene opet
Biti ili ne biti
Valentinovo
Sve te haljine
Ciganka mi gatala u dlan
Sto jednostavno...
Da li?
Februar ko februar
Ja u pjesmama
Tuzla info
Gide na penzionerski nacin
Nema naslova
JK uzivo
Dosadno mi
Dobi i ja gripu
Dobro jutro
28.1.2008
Happy
Drug iz djetinjstva
Kako zene biraju muskarce
Miroslav Antic o...
Sunce, hvala ti
25.1.2008
Ne moze tako!
Finally
Moja dushica
Aj bliv aj ken flaj
I just call...
22.1.2008.
Pred spavanje
20.1.2008.
Jedna pjesma
Dobro jutro
Drugi danas
17.1.2008.
Moji prijatelji
Moj prvi post
- TIP.BA
- FACEBOOK
- Casting.Co.ba
- Mrgud Dino
- Silly
- Nikola
- Sanja