Los dan
Ne znam sta se desava...osjecam se jako lose. Mislim da se cijeli dan smijem na silu. A ne izlazi mi iz glave slika polumrtve plavuse koja lezi na ulici...i ono drugo tijelo ispod automobila...slupan motor, dijelovi po cijeloj raskrsnici...Izgledala je kao gumena lutka koju je neko bacio...tako nestvarno, bezivotno... Kazu da nisu mrtvi, ali mi je tesko povjerovati da je u njoj bila i trunkica zivota u onom momentu. Mozda me i ne bi pogodilo toliko da samo par minuta prije toga nisu projurili pored nas i da nisam pomislila o tome kako vozi tako brzo, bez kacige...
Ne znam stvarno...jos nekih stvari se nakupilo koje su jace od mene...koje mi skidaju osmjeh sa lica. Najradije bi lezala u krevetu i citala nesto, bez zelje da sa bilo kim razgovaram. Hah, ali duznost zove...jer subota je uvece i svi ocekuju onaj dobro poznati osmijeh...i moram se smijati da me ne bi previse ispitivali, posto ne garantujem da bi imala snage bilo sta objasnjavati.
Odo se spremati...vrijeme je...samo se nadam da ce noc brzo proci...
A zapao mi maloprije za oko jedan citat iz Malog princa :
Voici mon secret. Il est très simple: on ne voit bien qu'avec le cœur. L'essentiel est invisible pour les yeux.
ili
"Here is my secret. It is very simple: It is only with heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye!"
Sad ce poceti vijesti...
