Letimmmm....
Leprsam veceras...dugo nisam takvo! Ebiga, nisam ni mogla kad zadnjih par dana samo lose vijesti mi dolaze. I kako covjek da ostane pametan...kako covjek da leti kada ono g nije bilo 9.81 nego 98,1... Blah...ali koga briga za lose vijesti ako ih ne mozes promjeniti 
Kaze meni drug preksinoc..."cuvaj samo sebe, samo sebe!" I fakat je bio u pravu 
I nadjoh ja danas jedna krila na ulici...ne bas u izvrsnom stanju, ali ebiga, jos uvijek se s njima moze letjeti. Ne mogu vam objasniti svoju srecu...zadovoljstvo...taj osjecaj kad mi je srce zaigralo.
Pokusavam ostati normalna...ne promijeniti sve nijanse crvene boje na licu...Ali ne moze...sreca mi iz ociju izlazi... I letim... Naravno, morala sam mu vratiti njegova krila jer i on uziva u letenju ali poslije dugo vremena sam osjetila toplinu vjetra na licu i onaj dobro poznati miris...
Ma znate mene...znate kako me izbaci iz takta... Poznaje me...cita me kao sto me niko nije citao... I smije se...kaze :"Eto konacno si me vidjela"...i ja se smijem...konacno nesto lijepo da se desi...
I gledam ga u oci... miluje mi lice... volim te oci...volim taj osjecaj sto stvaraju u meni...
I sad se smijete...smijem se i ja sama sebi jer zvucim kao neka zaljubljena tinejdzerka. Ne mogu da vjerujem sta sam napisala... Vec mogu zamisliti lica svojih prijatelja... Silly ljutu jer ga ne voli...Dinku radoznalu jer zeli da ga vidi... Momci zacudjeni jer ih uporno ubjedjujem da to nije ljubav a ovo bas zvuci kao ljubav heh, ma samo vi mene zezajte... Ja sam sad happy a to je najbitnije.... A sta ce biti sutra...ko to moze znati??
Odoh sad... treba spremiti led i film za veceras...Merima i ja i Antonio hehehe
E moj Antonio...
