Dnevnik emotivne lude

Daj molim te, pricaj sa mnom...Skreni mi misli, zaokupi paznju...Ne daj mi da sama sebe ukopavam...A bas to radim, gledajuci slike i smijuci se...mastajuci o necemu sto niti se desilo, niti ce se ikada desiti...

I reci mi sta da radim...da bjezim, nemam gdje...ili mozda ne zelim biti daleko...Ubijedi me da mogu i moram bez njega...Razbij iluzije, unisti sve nade...Budi grub, bezosjecajan...Unisti me golom istinom koja je sve ono sto ne zelim cuti...I ne boj se mojih suza, necu se istopiti od par kapljica...