Milo, najmilije...
...i slomis mi srce svojim poljubcem, zagrljajem, osmjehom. Slomis ga po milioniti put i opet lezim skupljena u krevetu, slusam par dragih pjesmica i molim Boga da ne boli toliko. Odjednom izgube slast sve moje igre koje su za cilj imale da ti pokazu koliko sam jaka i sta sve mogu. Odjednom gubim zelju za osvetom i ostajem onako mila i slaba ispred tebe, otvorene dushe koju si uvijek znao gledati kroz moje oci. I zelim da prestane, da te ne poznajem, da se nikada nismo sreli jer me je strah da nikada necu krenuti dalje...
